Prilog Eda Warnera

Kandidat novoizabranog predsjednika Busha za drzavnog tajnika, umirovljeni general Colin Powell, izjavio je da ce nova vlada ostati angazirana na svjetskoj sceni - u cijelosti ukljucena u mirovne napore na Srednjem Istoku, te u odrzavanje sankcije protiv Iraka. Medjutim, general Powell takodjer je kazao da ce pokusati smanjiti americku vojnu prisutnost u inozemstvu, te americko angaziranje u humanitarnim misijama. Ove izjave uslijedile su nakon predsjednicke kampanje u kojoj se nije mnogo govorilo o vanjskoj politici. Neposredno pred inauguraciju novog predsjednika, brojni strucnjaci njegovoj vladi nude svoje savjete.

Formuliranje koherentne vanjske politike nove administracije pitanje je kojim se bavi skupina bivsih americkih vanjskopolitickih duznosnika i analiticara u novom izvjestaju, koji je upravo objavila organizacija RAND. Autori izvjestaja pozivaju novog predsjednika da svoju vanjsku politiku oblikuje kao konzistentnu strategiju, na koju mogu racunati ne samo Amerikanci, vec i druge zemlje u svijetu. Robert Hunter, bivsi americki veleposlanik pri NATO savezu, kaze da se se autori - i demokrati i republikanci - suglasili o nizu promjena, koje bi trebalo provesti u vanjskoj politici. "Pozivamo predsjednika da osnuje novi ured za stratesko planiranje u okviru Bijele kuce, sto niti jedan predsjednik do sada nije ucinio. Svrha takvog poteza bila bi da se osigura jedno mjesto na kojem bi se moglo raspravljati o razlicitim pitanjima, njihovim mogucim rjesenjima i vanjskopolitickim potrebama, kako bi se vanjska politika mogla donekle planirati, umjesto da se temelji na reagiranju na novonastale situacije".

Gospodin Hunter istice da se u izvjestaju od Kongresa trazi da poveca izdvajanja za vanjsku politiku za 20 posto, sto bi ukljucivalo i otplatu americkog duga Ujedinjenim narodima. Zalmay Halilzad, koji je obnasao visoke duznosti u Pentagonu, kaze da nova vlada za novu strategiju mora izdvojiti dovoljno sredstava. Ukoliko to ne ucini, trebat ce ili smanjiti americki angazman u inozemstvu, ili za njega izdvajati vise. "Slozili smo se da bi cilj americke vanjske politike trebalo biti selektivno globalno celnistvo, koje bi trebalo zamijeniti strategiju ogranicavanja utjecaja neprijateljskih drzava, koja je bila temelj nase vanjske i obrambene politike tijekom hladnog rata. Uz to, dominantni element nove politike, odnosno, druga komponenta strategije, trebalo bi biti jacanje veza s nasim saveznicima i preuzimanje vece odgovornosti, odnosno, jace celne uloge u svijetu".

Ted Carpenter, zamjenik direktora Odsjeka za vanjskopoliticke i obrambene studije washingtonskog instituta Cato, slaze se da ce selektivnost biti od vitalne vaznosti za vanjsku politiku predsjednika Busha, jer su, prema njegovom misljenju, Sjedinjene Drzave previse angazirane u svijetu, te si nepotrebno stvaraju mnoge neprijatelje. Gospodin Carpenter upozorava na, prema njegovom misljenju, alarmantni porast neprijateljskog raspolozenja prema Americi diljem svijeta. "Cinjenica da novoizabrani predsjednik Bush govori o 'skromnijoj' americkoj vanjskoj politici vrlo je dobar znak, jer u raznim krajevima svijeta raste otpor - kako to ljudi vide - americkoj aroganciji. Ne govorim samo o dugogodisnjim neprijateljima, tzv. otpadnickim zemljama, pa cak ni o zemljama poput Kine i Rusije. No, cak i stare saveznice Sjedinjenih Drzava u Europi i Istocnoj Aziji sve vise iritira americka vanjska politika, koju dozivljavaju kao razmetljivu, te spremnost Washingtona da upotrijebi vojnu silu bez dovoljnog opravdanja".

Gospodina Carpentera ohrabrila je izjava kandidatkinje novoizabranog predsjednika za njegovu savjetnicu za nacionalnu sigurnost Condoleezze Rice, koja je kazala da su americke snage upotrijebljene u prevelikom broju upitnih intervencija u inozemstvu. ”Silu treba koristiti mudro” - upozorila je gospodja Rice, dodajuci - “a to znaci da je ne treba koristiti neprestano“.