|
Impeachment - slicnosti i razlike s obicnim sudskim postupcima (15/1/98)
Javlja Jim Malone
-
I dok se nastavlja postupak impeachmenta protiv predsjednika Clintona u Senatu Sjeidnjenih Drzava, treba napomenuti kako je ovo sudjenje, zapravo, bitno drugacije od redovitog sudskog postupka u pravnim, ali i politickim aspektima. Na povrsini pogled, postupak impeachmenta slici obicnom procesu u sudnici. Republikanski clanovi Zastupnickog doma imaju ulogu tuzitelja, predocavaju dokaze koje - po njihovom misljenju - pokazuju da je predsjednik lagao pod prisegom i ometao provodjenje istrage kako bi prikrio svoju vezu s Monicom Lewinsky. Kao optuzenik pojavljuje se predsjednik Clinton kojeg ce predstavljati odvjetnici Bijele kuce, kao i njegovi privatni, koji tvrde da su republikanski dokazi neuvjerljivi i da nisu dostatni da bi ga se uklonilo s polozaja. Predsjeddnik Vrhovnog suda Sjedinjenih Drzava William Renquist predsjeda cijelim postupkom, djelujuci na mnogim instancama kao sudac na sudu u nekom kaznenom postupku. Naposljetku tu je i "porota" koju cini 100 senatora. Oni su se obvezali na sutnju dok im se predocavaju dokazi. A da bi se predsjednika smijenilo, dvije trecinje njih - odnosno 67 - mora za to glasovati. No ako se promotri izbliza, postoje neke bitne razlike izmedju impeachmenta i redovitog kaznenog postupka ili gradjanske parnice.
Impeachment nije ni kazneni postupak ni gradjanska parnica
Alan Baron bio je tuzitelj u dva postupka impeachmenta protiv saveznih sudaca i smatra se strucnjakom za pravni aspekt tog procesa. "Postupak impeachmenta je jedinstven pravosudni proces. Morate na njega jednostavno gledati kao na postupak impeachmenta. To nije gradjanska parnica, nije kazneni postupak. To je jedinstven postupak" - kaze gospodin Boron. Primjerice, iako bi senatori trebali posluziti kao porotnici, oni jednostavnom vecinom glasova mogu nadglasati odluke suca Renquista. Senatori ce takodjer imati i posljednju rijec u tome hoce li se pozivati svjedoci kako bi poduprli navode optuzbe ili oprane. A isto tako jednostavnom vecinom glasova - odnosno s 51 glasom - senatori mogu u svakom trenutku prekinuti cijeli postupak. U stvarnosti, senatori su oni koji odredjuju kojim ce putem krenuti postupak, kao sto je to bio i slucaj u jedinom dosadasnjem postupku impeachmenta u americkoj povijesti. Trinaest republikanskih kongresmena ce biti tuzitelji. Oni ce, naravno, nastojati uvjeriti dvije trecine Senata ne samo da je predsjednik pocinio krivokletstvo, vec da su i optuzbe protiv njega dostatne da bi ga se udaljilo s polozaja.
Pred senatorima dvije bitne odluke
Strucnjak za impeachment Alan Baron kaze da ce svaki senator sam morati donijeti dvije odluke. Prvo, je li predsjednik kriv za ono za sto ga se optuzuje? I drugo, imaju li te optuzbe istu tezinu kao i izdaja, podmicivanje i drugi tezi oblici kaznenih djela i prekrsaja za koja americki Ustav predvidja mogucnost smjene predsjednika. "Senatori ce htjeti saznati cinjenicno stanje i sto kaze zakon o tome sto trebaju razumijeti kako bi mogli donijeti razumnu odluku zbog koje se ne bi osjecali nelagodno i koju bi mogli objasniti svojim biracima. No, oni ce takodjer voditi i brigu o tomu da si osiguraju povoljan sud povijesti, bez obzira na ishod samog sudjenja. I to ce biti razmisljanje i republikanaca i demokrata" - kaze Alan Boron. Ustav Sjedinjenih Drzava odredjuje siroki spekatr smjernica za opoziv predsjednika, no na Senatu je da utvrdi konkretna pravila za ovo sudjenje. Izvorni propisi o impeachmentu doneseni su prije prvog takvog postupka 1868, protiv predsjednika Andrewa Johnsona, koji je oslobodjen optuzbi zahvaljujuci samo jednom glasu. Ista su pravila nesto izmjenjena 1974. kad se ocekivao postupak protiv predsjednika Nixona. No - kao sto znamo - gospodin Nixon je podnio ostavku prije negoli je Zastupnicki dom glasovao o tome hoce li zapoceti cijeli postupak. Recimo na kraju i to da su pravila o impeachmentu koja su danas na snazi usvojena u Senatu 1986. godine.
|