JB: Vec drugi dan u Hannibalu, a nista svojega bas nemamo za reci. Sve sto nam prolazi glavama, davno je vec u njih stavio Mark Twain. "Bijeli grad koji se kupa u suncu ranog ljetnog jutra," pisao je Twain u svojoj knjizi "Life on the Mississippi", Zivot na Mississippiju. Nista se otada, cini nam se, nije izmjenilo. Temperatura je i danas sto Fahrenhajta, oko 38 stupnjeva Celzija, i grad je jos uvijek dremljiv.
ZC: U masti vecine Amerikanaca, Hannibal i ima samo jedno godisnje doba. Ljeto! Jer to je i vrijeme skolskih praznika, vrijeme za duge, dokone dane, na nekoj splavi, niz ili uz Mississippi. Vrijeme kad vas iznenada obuzme zelja da pobjegnete, da se istrgnete iz lanaca civilizacije.
JB: Mississippi, mocna snaga prirode usred Amerike, mjesto neopisivo romanticno i neopisivo uzbudljivo.........Davno prije nego sto je jazz stigao uzvodno iz New Orleansa i Mississippiju dao novi teret legendi, Mark Twain je rijeku uzdigao iznad stvarnog i realnog i od nje ucinio americku ikonu........Prvo mjesto na koje smo u Hannibalu posli bila je, prirodno, rijeka. Pred nama, pola milje siroka, sa snaznim, blatnjavim strujama, boje kave kojoj ste dodali samo nekoliko kapi mlijeka. Mississippi Marka Twaina.
ZC: Promatramo brodove koje tegljaci guraju ka St. Louisu, Memphisu i New Orleansu. S jedne nam se strane nadvila crna konstrukcija mosta Mark Twain. Spaja Missouri sa drzavom Illionis. Na suprotnoj obali dizu se zitni silosi. Izmedju Illinoisa i nas "sumovita ada usred rijeke.....kao parni brod bez svijetala", pisao je Twain. Gilbert Island, odnosno, iz Twainovog "Huckleberry Finna" - Jackson's Island.
JB: Nije nam tesko zamisliti djecaka Sama Clemensa kako sjedi na ovom istom mjestu i gleda ovaj isti prizor. Premda se u Hannibal, nakon sto ga je u 18. godini napustio, nikada vise nije vracao, svoje djetinjstvo u njemu nikada nije zaboravio. U "Pustolovinama Toma Sawyera', a onda i Huckleberry Finna, Twain je savrseno "zarobio" to svoje vlastito, idealizirano djetinjstvo. I stvorio jedno za sve druge. Pola milijuna njih slijeva se godisnje u Hannibal u potrazi za tim djetinjstvom. No, oni koje ovamo dolaze potraziti, oni nisu tu. Sa mjesta na kojemu sjedimo, vidimo tablu na kojoj pise: Otok Toma Sawyera. Jugoistocno, milju nizvodno. Tu su Huck i Jim proveli nekoliko dana prije nego sto su se otisnuli niz rijeku. .....Ona gusta, zelena masa usred rijeke, Jackson's Island, mora biti to mjesto!
ZC: Vracamo se polako uzbrdo u "povijesnu cetvrt" grada. Povijesna ocito jer je poplocana ciglama. Ocita atrakcija u njoj - mala, bijela kuca koju tabla ispred nje identificira kao "djecacki dom Sama Clemensa". Ograda ispred nje obiljezena je kao "ograda Toma Sawyera". Tocno preko puta, jos jedna stara kuca - odvjetnicki ured Johna Marshalla Clemensa, oca Marka Twaina. Do nje, zgodna, bijela kuca sa zelenim kapcima - kuca Becky Thatcher, prve Sawyerove simpatije. Becky je za Toma bila utjelovljenje zenstvenosti, pise na tabli ispred te kuce.
JB: Ulazimo unutra i saznajemo da je to, zapravo, bila kuca Laure Hawkins koja je Twainu posluzila kao model za Becky, a u koju je Twain, kao djecak, takodjer bio zaljubljen. ....Izlazimo na svijetlo dana i u - tamu spilje, one u kojoj su se Tom i Becky izgubili, tako pise u brosuri. Medjutim, tu shvacamo da se danasnji zitelji Hannibala poigravaju s nama. Tom i Becky se nikad nisu izgubili u spilji, Huck i Jim nikada se nisu zaustavili na onom otoku. Obicna turisticka zamka! Da, Hannibal je na imenu Marka Twaina razvio industriju koja pociva na slatkim, malim lazima i obilju slatkih, malih suvenira. No, postoji li jos ijedan drugi americki pisac ciji likovi su i danas toliko zivi da turisti dolaze sa svih strana kako bi vidjeli gdje su to oni i kako zivjeli, u nadi da ce i sami, barem nakratko, postali sudionicima neke velike pustolovine?! Ne postoji!
ZC: Turisti u Hannibalu razni su i svake dobi. U proljece, horde skolaraca sa svojim nastavnicima slijevaju se u Hannibal nakon svjeze procitanog Toma Sawyera. Ljeti, ovamo ih dovlace roditelji. U jesen, stizu stariji i umirovljeni koji cekaju da prodju ljetne vrucine i zege, a s njima i gomile ljetnih posjetitelja. Bez obzira na njihovu dob, svi dolaze u potrazi za istim, potrazi za idilicnim danima djetinjstva. Djecaci ovdje jednostavno postaju Tom Sawyeri. Kupuju slamnate sesire i lule napravljene od klipa kukuruza i gradom hodaju nadajuci se nekoj pustolovini.
JB: Tomova drvena ograda ipak je svima najprivlacnije mjesto u cijelom Hannibalu. Koliko li samo roditelja svoju djecu postavlja pred nju za fotografiranje?! Tomova ograda vjecna je kao i knjiga. Ideja da druge nagovorimo da nas posao obave za nas, i da nam za to jos plate, ideja je koja svakome zvuci privlacno. Tom Sawyer nas podsjeca na sve one stvari za koje zelimo da smo ih i sami ucinili dok smo bili mladi.
ZC: U muzeju Marka Twaina saznajemo da je najcesce pitanje koje posjetitelji postavljaju: koliko je Tomu bilo godina. Na pocetku knjige mozda 11, 12, ali pred kraj, u spilji, puno je zreliji u ponasanju sa Becky. Vecini turista je ipak svejedno. "Pustolovine Toma Sawyera" knjiga je u kojoj je zivot uglavnom dobar. I vrijeme je dobro i lijepo, zime nema, premda knjiga nije lisena i nekih ruznih stvari i dogadjaja.
JB: U "Pustolovinama Huckleberry Finna"? Eh, tamo vise nema brisanja grubih istina. No, buduci da se u Hannibalu zadrzavamo do iduceg vikenda, ostavljamo tu temu za sljedecu subotu. Saznat cemo i sto o Marku Twainu misle danasnji zitelji Hannibala.
Natrag na Putovanja po Americi